Anita Dajamant je nagrađivana novinarka čije su članke redovno objavljivali magazini Boston Globe i Parenting. Autorka je pet knjiga. Živi u Vest Njutnu, u državi Masačusets, sa suprugom i kćerkom Emilijom.
Dajamant kaže da ju je odnos između Lee i Rakele podstakao da razmišlja o Crvenom šatoru. „Biblijska priča koja suprotstavlja dvije sestre nikad mi se nije uklapala. Tradicionalno mišljenje o Lei kao ružnoj i/ili prezrenoj sestri i Jakovu kao nekome kome do nje nije stalo djelovala mi je čudno u svjetlu činjenice da su prema Bibliji imali devetoro djece... Pošto sam godinama ponovo iščitavala Knjigu Postanja, posvetila sam se priči o Dini, njihovoj kćeri. Drama i njeno apsolutno ćutanje (Dina ne izgovara ni jednu jedinu riječ u Bibliji) vapili su za objašnjenjem i ja sam riješila da zamislim jedno.“
„Prema istoriji, priče koje su rabini pripovijedali bile su veoma maštovite kako bi dale smisao nedorečenostima Biblije – npr. zašto je Kain ubio Avelja... Priče i prizori iz Biblije su zapravo kao fotografije. Ne govore nam o svemu što želimo ili treba da saznamo. Midraš je priča o onome što se desilo prije i posle snimanja tih fotografija.“
Dajamant ističe da „Crveni šator nije prevod već fikcija. Viđenje i fokus romana – na i oko ženskih likova – razlikuje se od biblijskog u kom su ženama dodeljene uglavnom sporedne uloge, često i bez izgovorenih rečenica. Dajući Dini glas i obezbjeđujući podlogu i sadržaj šturim biblijskim opisima, moja knjiga predstavlja radikalan pomak u odnosu na istorijski tekst.“
