SMRT JE NEPROVJERENA GLASINA

Iz pogovora Mila Lompara:

U knjizi Smrt je neprovjerena glasina pripovijedanje je kozersko i zanimljivo, sa likovima živopisnim i raznovrsnim, sa situacijama dramatičnim i komičnim, ono je promišljeno u sudovima i proosjećano u doživljajima, umjetnički uvjerljivo i tematski raznostrano, od kontinenta do kontinenta, od grada do velegrada, premreženo lajtmotivima kao stožerima pripovjedne organizacije.
Kao u mnogim autobiografijama, i u knjizi Smrt je neprovjerena glasina, pripovijedanje je organizovano u hronološkom i linearnom poretku. Oni su katkad ispresijecani retrospekcijama pripovjedača: kao „upadima“ naknadnog vremena u poredak kazivanja. No, očuvane su žiže u kojima je sadržan sav značaj životnog iskustva koje protkiva autobiografiju. Pojavljuju se oblikotvorni momenti kao konstante autobiografskog pripovijedanja. To su prikaz dječaštva, momenat junakovog preobraćenja, dominantna figura pripovedne svijesti.